1.Hodočašće forumaša Alfe i Omege na Mariju Bistricu 30.svibnja 2009.

U rano subotnje jutro krenuli smo nas nekoliko forumaša, kršćanskog duhovnog portala Alfa i Omega put Marije Bistrice. Forumaši su doputovali iz Osijeka, Dugog Sela, Velike Gorice, Splita i Zagreba. Stigavši u najljepše hrvatsko svetište Marija Bistrica okupili smo se ispred crkve gdje smo sačekali još dvije forumašice iz Slovenije te nakon zajedničkog slikanja otišli smo zajedno na slovensku misu. Autobusi hodočasnika pristizali su sa svih strana a potom je započela procesija i misa hodočašća vjernika srijemske biskupije.

Hrvatski narod s posebnim žarom štuje lik Majke Božje i odavna je s ljubavlju naziva Kraljicom Hrvata. Najveće marijansko svetište u Hrvatskoj je Marija Bistrica smještena u pitomoj dolini Hrvatskog zagorja nadomak glavnog grada Zagreba.

Svetište Majke Božje u Bistrici u Hrvatskom zagorju ima dugu, višestoljetnu povijest. Samo se mjesto Bistrica spominje godine 1209. kao feudalni posjed župana Vratislava, a 1334. kao sjedište župne crkve sv. Petra i Pavla.

Hrvatski sabor 1710. godine čini zavjet da će u crkvi Blažene Djevice Marije podići dostojan glavni oltar, a godine 1715. ispunjava taj zavjet i daje urediti veliki glavni oltar. Crkva je proširena i 1731. posvećena Majci Božjoj Snježnoj.

Današnja župna crkva u Mariji Bistrici građena je između 1879. godine i 1882. prema nacrtu bečkoga arhitekta Schmidta, a pod nadzorom njegova učenika Hermana Bolléa. Djelomično je izgrađena na starim temeljima i proširena u neorenesansnom stilu; podignute su i nove arkade, a proširen je i novi župni dvor. Slikar Ferdo Quiquerez naslikao je 22 čudotvorna uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke, a D. Novak izradio kipove Krista raspetoga i sv. Kristofora.

Za vrijeme gradnje uoči blagdana Uznesenja Marijina izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost crkve, osim velikoga oltara i čudesnog kipa Majke Božje

. Novi je oltar posvećen 1883. godine.

Bistrička crkva 1923. godine dobiva naziv manje bazilike (basilica minor), a dodijelio joj ga je papa Pio XI. Nadbiskup zagrebački Antun Bauer 1935. okrunio je zlatnom krunom čudotvorni kip Majke Božje i proglasio Majku Božju Kraljicom Hrvata uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca. 15. kolovoza 1971. održan je u Mariji Bistrici XIII. Internacionalni marijanski kongres te je tom prigodom Biskupska konferencija proglasila Bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavoga hrvatskog naroda.

1971. godine održao se u Mariji Bistrici Prvi hrvatski nacionalni marijanski kongres.
9. rujna 1984. godine održana je veličanstvena proslava završetka višegodišnjeg slavlja – trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, tristota obljetnica našašća čudotvornog kipa Majke Božje Bistričke i Nacionalni euharistijski kongres.

Najsvečaniji dan bio je 3. X. 1998. kada je papa Ivan Pavao II posjetio Mariju Bistricu povodom proglašenja blaženim mučenikom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Molitva Majci Božjoj Bistričkoj

Majko Božja Bistrička,

ti si u svojoj Majčinoj dobroti odabrala

u našem Hrvatskom zagorju mjesto koje se po tebi zove Marija Bistrica.

Tu se časti tvoj čudotvorni lik. Tu je tvoje svetište u kojem svoju djecu obasipaš svojim milostima.

Tu liječiš duhovne i tjelesne rane zemaljskih patnika i ispunjaš želje onih koji se pouzdano k tebi utječu.

Ti poznaješ sve moje duševne i tjelesne potrebe. K tebi kao Božjoj i svojoj Majci,

odlučio sam doći, da ti otvorim svoje srce i izrazim svoje želje.

Ti me, Isusova i moja Majko, koja u svojoj dobroti nikada nikoga nisi od sebe odbila, milostivo saslušaj i usliši. Amen.

Zavjetni kip Majke Božje

Zavjetni kip Majke Božje Bistričke datira se na kraj 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna. Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice rad je pučkog majstora. Izražajna moć kipa nije toliko u umjetničkome oblikovanju, koliko u samome vjerskom i nacionalnom značenju. Kip je najprije bio smješten u prasvetištu na Vinskom vrhu, a onda 1545. godine zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici i otkriven 1588. godine; ponovo zaboravljen i zazidan, pronaden je drugi puta 1685. godine.

Selidba kipa, njegovo skrivanje i dva našašca budila su vjeru u njegovu čudotvornu moć. Bistrička Gospa bila je tješiteljica kršćana za vrijeme turskih opasnosti, pomoćnica u prvom i Drugom svjetskom ratu, i u domovinskom ratu.

Ove godine spominjemo se:

800 godina

pisanog traga mjesta

1209. - 2009.

510 godina postojanja

čudotvornog kipa

1499. - 2009.

325 godina od drugog

pronalaska kipa

1499. - 2009.

http://www.svetiste-mbb.hr/

Zatim smo autima nastavili do mjesta Belec u crkvu svete Marije Snježne. Tamo smo nakon što nam je ljubazna susjeda otključala crkvu ,jer župnik živi jedan kilometar dalje, zajednički izmolili zadnji dan molitve devetnice Duhu Svetom sa zazivima i litanijima te poslikali unutrašnju ljepotu crkve.

U selu se nalazi Župna crkva sv. Marije Snježne, a jedan je od najljepših primjera barokne umjetnosti u sjevernoj Hrvatskoj.

Današnja župna crkva Sv. Marije Snježne spominje se prvi put 1676. godine kao kapela u Kostanjevcu. Ovu zavjetnu kapelu posvećenu Sv. Mariji, dala je izgraditi Elizabeta pl. Keglević-Erdody 1674. godine. Prvotno je građevina imala nepravilno svetište, i po svemu sudeći bila je izgrađena u gotičkom stilu. Kroz cijelo jedno stoljeće je dograđivana i proširivana, da bi svoj današnji izgled dobila u baroku 1739. godine, kada su joj prigrađene kapela i sakristija. Uz zapadno pročelje podignut je zvonik, a uokolo crkve cinktura, zid s kulama i trijemom. Zidarski radovi bili su gotovi 1740. godine. Idejni poticatelj pregradnje ove crkve bio je plemić Adam Najšić sa suprugom Cecilijom Kristinom rođ. Matačić [1] Od osobitog je značaja unutrašnjost crkve gdje zidne slike i pozlaćeni drveni inventar tvore bogati barokni ambijent. Pet oltara: glavni (Sv. Marije Snježne) i četiri sporedna (Sv. Barbare, Sv. Josipa, Sv. Stjepana prvomučenika i Sv. Krunice ) izradili su od 1739. do 1743. nekolicina majstora. Među njima se ističe štajerski kipar Josef Schokotnig iz Graza koji je u Belcu izveo dva bočna oltara i propovjedaonicu. Unutrašnjost crkve oslikana je od 1740. do 1742. godine. Glavni majstor bio je Ivan Ranger uz tri pomoćnika, također pavlinska redovnika. Figuralni sadržaj belečkih fresaka raspoređen je uglavnom po svodovima crkvenoga broda, kapela i apside.[2] Zidne slike, kojima je pokriven svaki komad zida, dinamični kipovi i tipična barokna drvorezbarske dekoracija, uz promišljeno djelovanje svjetlosti daju vrhunsku baroknu scenografiju. Dokumentarni film o baroknoj crkvi u Belcu - Barok u Hrvatskoj, snimio je Oktavijan Miletić 1942. godine. Film je iste godine nagrađen na Bienalu u Veneciji. Župna crkva Sv. Marije Snježne posljednji put je obnovljena 1994.-2005. godine.

Vratili smo se, radi jake kiše natrag u Mariju Bistricu i u kasno poslije podne ručali i ugrijali se u mjesnoj picariji te već pravili dogovor za novo hodočašće u nadi da će nas biti još više i da nas vrijeme neće baš toliko omesti od planiranih pobožnosti križnoga puta i posjeta Lobor gradu . spominjali smo i druga svetišta koje bi bilo lijepo obići u Slavoniji ili Dalmaciji

U vjeri i želji za zajedništvom u Kristu i na slavu Kristovu radujemo se novom hodočašću možda već ove godine.

Sanna

Majko Božja Bistrička moli za nas i našu domovinu!